POVIJEST PEJGAMBERA

Osvrnemo li se na povijest pejgambera, suocit cemo se sa jednom veoma zanimljivom cinjenicom: veliki broj pejgambera potjece od iste loze! Ova cinjenica saopcava se u nizu kur’anskih ajeta:

To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošcu Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali... (Maryam, 58)

Kao što se razumije iz formulacije navedenog ajeta, ovi superiorni ljudi, kojima je povjereno poslanstvo, insani su specijalno odabrani i upuceni na Pravi Put od strane Allaha, dž. š. Biti odabran od strane Allaha, dž. š., nesumnjivo je ogromna cast za covjeka. Zato, i zbog toga što su odabrani od strane Allaha, dž. š., a i zbog izuzetnog morala kojeg su posjedovali, pejgamberi su veoma dragocjene osobe.
Nakon prvog pejgambera, Adema, a. s., najstariji pejgamber cije se ime spominje u Kur’anu je Nuh, a. s. Kao što je poznato, Nuh, a. s., je pokazao veliku odlucnost i sabur kako bi svom nevjernickom narodu objasnio Allahovo postojanje i jedinstvo, a kada je njegov narod ustrajavao u nevjerovanju, Allah, dž. š., je stvorio veliki potop i tako uništio cijeli narod. Spasio se jedino Nuh, a. s., i vjernici koji su bili sa njim; od potopa su se sacuvali zahvaljujuci ladi koju su sagradili u ishodu Allahovog nadahnuca.
Allah, dž. š., u Kur’anu sa rijecima pohvale spominje Nuha, a. s.:

“Mir Nuhu od svjetova svih!” Eto tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine, on je bio rob Naš, vjernik (As-Saffat, 79-81)

A u drugim ajetima se saopcava da je Nuhova loza ostala sacuvana, da se, dakle, nastavila bez presjecanja:

A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali: njega i porodicu njegovu nevolje teške smo spasili i samo potomke njegove u životu ostavili. (As-Saffat, 75-77)

U Kur’anu se nalazi niz ajeta koji govore o Ibrahimu, Jakubu i Jusufu, a. s. Četrnaesta sura nosi naziv Ibrahim, a dvanaesta Jusuf.

Nakon Nuha, a. s., prošle su generacije, ljudi su ponovo skrenuli u stranputicu, okrenuli su se od Allaha, dž. š., i poceli se klanjati kumirima. Radi ponovnog pozivanju ljudi u pravu vjeru, pozivanja Allahu, dž. š., koji je njihov istinski Gospodar, Allah, dž. š., u ovom periodu poslanstvom zadužuje Ibrahima, a. s. Ibrahim, a. s., je od loze Nuha, a. s., koju je Allah, dž. š., ucinio sacuvanom na Zemlji. U 83. ajetu sure As-Saffat Allah dž. š., kaže: “I Ibrahim je bio od njegovog (Nuhovog) naroda.”
Ibrahim, a. s., je bio jedan mubarek i salih insan, koji je hvaljen od strane Allaha, dž. š., kojeg je cak ucinio i ‘‘Svojim prijateljem’’. U jednom ajetu se kaže slijedece:

Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, cineci još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? - A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. (An-Nisa’, 125)

Opet, prema saopcenjima Kur’ana, Ibrahim, a. s., je:

...zaista bio dobrodušan, sažaljiv i odan. (Hud, 75)

...bio primjer cestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim. (An-Nahl, 120)

I bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo. (An-Nahl, 121)

A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali. (An-Nisa’, 54)

I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo... (Al-An’am, 84)

...obaveze je potpuno ispunjavao. (An-Nadžm, 37)

Zajedno sa Ibrahimom, a. s., pocela je i jedna neprekidna serija pejgambera. Unatoc tome što je Ibrahim, a. s., naspram nevjernika bogobojazno i odlucno obavljao dužnost poslanstva, vecina ljudi oko njega (izuzev njegovog rodaka, Luta, a. s.) nije se odazivalo na njegove pozive. Nato je Ibrahim, a. s., od Allaha, dž. š., zatražio jednog iskrenog vjernika, koji bi bio njegov nasljednik i koji bi nastavio sa poslanstvom Allahove vjere. Na tu dovu Ibrahima, a. s., Allah, dž. š., je odgovorio jednom mudžizom; unatoc tome što je bio vec ostario i što je njegova žena bila neplodna, obradovao ga je hajirli evladom. Tako je Ibrahim, a. s., postao otac Ishaka, a. s. I Ishak, a. s., je pred Allahom, dž. š., bio jedan odabran, pejgamber, koji je posjedovao iman, razum i bogobojaznost. I Ishak, a. s., je nakon izvjesnog vremena dobio evlada, kojem je dao ime ‘Jakub’. A obojica njih su bili Allahovi darovi Ibrahimu, a. s.:

I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima ucinismo (Maryam, 49)

I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sacuvali, a na onome ce, doista, jedan od onih dobrih biti. (Al-’Ankabut, 27)

Što se tice drugog sina Ibrahima, a. s., on je bio Ismail, a. s. Njih dvojica su sagradili Kabu, odnosno ‘‘Kucu’’, mjesto ibadeta. Dova koju su tada cinili u Kur’anu se saopcava na slijedeci nacin:

I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cuješ i sve znaš! Gospodaru naš, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si! (Al-Baqarah, 127-128)

Allah, dž. š., se odazvao ovoj dovi i od Ibrahimovog soja stvorio jedan ummet odan Allahu, dž. š. Sinovi Ibrahima, a. s., njegovi unuci i njihova djeca bili su mubarek insani medu kojima je bilo i poslanika i koji su, u jednom okruženju punom idolopoklonika, vjerovali u Allaha, dž. š., i živjeli prema Njegovim odredbama. Niz poslanika kao što su Musa, Harun, Davud, Sulejman, Ejjub i Junus, a. s., isto tako su odabrani, besprijekorni i mudri insani, koji poticu od loze Ibrahima, a. s. U jednom kur’anskom ajetu se na slijedeci nacin objašnjava pejgamberska loza:

I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo - a Nuha smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine - i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi su oni bili dobri - i Ismaila i El-jese’a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali - i neke pretke njihove i potomke njihove i bracu njihovu - njih smo odabrali i na Pravi put im ukazali. To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoce od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su cinili. To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zadužili ljude koji ce u to vjerovati. Njih je Allah uputio, zato slijedi njihovu Pravi put... (Al-An’am, 84-90)

Ibrahim, a. s., je svojim sinovima u amamnet ostavio vjeru u Allaha, dž. š., a taj emanet je ponovljen i od strane Jakuba, a. s. Ovi dogadaji se na slijedeci nacin iznose u Kur’anu:

Kada mu je Gospodar njegov rekao: “Budi poslušan!” - on je odgovorio: “Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!” I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: “Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugacije nego kao muslimani!” Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni cas došao i kada je sinove svoje upitao: “Kome cete se, poslije mene, klanjati?” - “Klanjat cemo se” - odgovorili su - “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!” Taj narod je bio i nestao; njega ceka ono što je zaslužio, i vas ce cekati ono što cete zaslužiti, i vi necete biti pitani za ono što su oni radili. (Al-Baqarah, 131-134)

Medutim, naravno da poticanje od loze Ibrahima, a. s., ne dolazi u znacenju da ce ta osoba biti sigurno upucena na Pravi Put. Kako god je u toj lozi bilo pejgambera, dobrih insana, bilo je i onih koji nisu mogli poimati vjeru i koji nisu bili od onih na Pravom Putu. Upravo, i ovu cinjenicu je Allah, dž. š., saopcio u Kur’anu. Naprimjer, o lozi Ibrahima i Ishaka, a. s., na slijedeci se nacin govori u Kur’anu:

I blagoslovili Smo i njega i Ishaka; a medu potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika ocitih. (As-Saffat, 113)

Nesumnjivo, pejgamberi su odabrani, superiorni ljudi, medutim, kao što cemo vidjeti i u narednim poglavljima, iako poticu od iste loze, iako su bili unuci, braca, sinovi, ocevi ili žene istih odabranih ljudi, medu njima je bilo i onih koji su se ponašali u suprotnosti sa Allahovim zadovoljstvom, koji su kršili Njegove granice i oponirali vjeri. Ovu cinjenicu Allah, dž. š., saopcava u slijedecem ajetu:

Mi smo Nuha i Ibrahima poslali i nekima od potomaka njihovih vjerovjesništvo i objavu dali; neki od potomaka njihovih su na Pravome putu, a mnogi od njih su nevjernici. (Al-Hadid, 26)

Unatoc tome što su bili od pejgamberskog soja, medu onima koji su cinili razvratništvo bilo je i nekoliko sinova Jakuba, a. s.
Allah, dž. š., u Kur’anu nekoliko puta spominje Jakuba, a. s.; saopcava da je on bio jedan bogobojazan, mocan, mudar, odabran i hajirli insan. Jakubove, a. s., izuzetne osobine se u Kur’anu navode slijedecim rijecima:

I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja’kuba, sve u vjeri cvrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet; i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi. (Sad, 45-47)

I poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih ucinismo dobrim, i ucinismo ih vjerovjesnicima da upucuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da cine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali. (Al-Anbiya’, 72-73)

Pored toga, u Kur’anu se isto tako saopcava da je Jakub, a. s., bio ucen covjek, da mu je znanje podareno od strane Allaha, dž. š.:

... A on (Jakub) je, uistinu, veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naucili, ali vecina ljudi ne zna. (Yusuf, 68)

... “Zar vam ne rekoh’’ - rece - “da ja znam od Allaha ono što vi ne znate.” (Yusuf, 96)

Jedan od sinova Jakuba, a. s., bio je Jusuf, a. s. On je, u isto vrijeme bio i onaj koi je najbolje shvatio i poimao iman i uzorni moral, kojem je Jakub, a. s., poducavao svoje evlade. To je moguce vidjeti i u Jusufovim, a. s., rijecima prenesenim u Kur’anu:

‘‘I ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne prilici da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali vecina ljudi nije zahvalna.’’ (Yusuf, 38)

Medutim, sva braca nisu bili kao Jusuf, a. s. Izuzev mladeg brata, koji mu je bio blizak, ostala braca nisu uspjela ispravno poimati iman, postali su robovi sebicnih požuda i bili su oni koji su prekršili Allahove granice. I ta njegova braca pripremili su jednu veoma okrutnu zamku za Jusufa, a. s.
U narednim cemo poglavljima knjige govoriti o ovoj klopci za Jusufa, a. s., dogadajima koji su uslijedili nakon toga i Jusufovo, a. s., uzorno ponašanje, koje je pokazao naspram svega toga.