U Kur’anu se saopcava da su, zajedno sa Jusufom, a. s., u tamnicu ušla još dva mladica te da su oni zatražili da im Jusuf, a. s., protumaci njihove snove:
S njima su u tamnicu ušla još dva momka. “Ja sam sanjao da cijedim grožde” - rece jedan od njih. - “A ja, opet, - rece drugi - “kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumaci nam to, jer vidimo da si doista dobar covjek.” (Yusuf, 36)
 U kur’anskim ajetima se spominje da je Jusuf, a. s., u tamnicu ušao sa dvojicom mladića. Na ovoj slici su predstavljena ta dva maldića. |
Formulacija iz nastavka ajeta upucuje na odgovor ovog pitanja: jedan od mladica je rekao da ga doživljavaju kao ‘‘doista dobrog covjeka’’. A to, pak, ukazuje na to da je u toku svog tamnovanja Jusuf, a. s., pokazivao jedno uzorno ponašanje vjernika i da je to utjecalo na one iz njegove blizine. Iz toga se, isto tako, razumije da je Jusufovo ponašanje, stil i lice manifestiralo ‘‘povjerljivost’’, ljudima je ulivalo sigurnost. I doista, cak samo i sa izrazom lica, covjek kod svoga okoliša može stvoriti uvjerenje da je iskreni vjernik. Govoreci o vjernicima, Allah, dž. š., u Kur’anu kaže: “...na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle” (Al-Fath, 29). Ono na što se odnosi formulacija ‘‘tragovi od padanja licem na tle’’ nije fizicki trag koji proistice od dugotrajnog padanja na sedždu, kako se to generalno razumije, vec ‘‘svjetlo imana’’ koje dominira na licu mu’mina. (Nesumnjivo, Allah, dž. š., je Taj koji najbolje zna.)
Ovaj moral koji je Jusuf, a. s., manifestirao u tamnici isto tako nam ukazuje i na jedno bitno svojstvo vjernika: uvijek i na svakom mjestu mu’min je istog lijepog morala pošto vjernici žive da bi postigli Allahovo zadovoljstvo, a Allah, dž. š., je prisutan svugdje. Allah, dž. š., je uvijek pored covjeka, u tamnici, u kuci, dok ide putem, dok nešto piše za stolom, dok jede, gleda TV; u cijelosti ga obuzima i obaviješten je o svemu onome što izgovori, o svemu što misli. Iz tog razloga, ponašanje i etika vjernika se ne mijenjaju u skladu sa mjestom na kome se nalaze, oni uvijek iskazuju visokomoralno i savjesno ponašanje vjernika.
Mladici iz tamnice su zbog toga Jusufa, a. s., doživjeli kao pouzdanog i dobrog covjeka i od njega tražili savjet. Na njihov upit, Jusuf, a. s., je poceo pricati. Medutim, kao što ce se vidjeti iz narednih ajeta, tom prilikom je slijedio jedan veoma pametan put. Tok govora je usmjeravao prema vlastitom nahodenju; prije pitanja koja su njih zanimala, on je govorio o onome što je smatrao hitnijim i bitnijim:
Kao što se vidi i iz navedenih ajeta, Jusuf, a. s., im je pricao o lošim stranama politeistickih sistema, a i o Allahovoj jednoci. Govorio im je o devijacijama sistema u kome su živjeli te im savjetovao da robuju jedino Allahu, dž. š.“Nijedan obrok hrane nece vam donesen biti, a da vam ja prije ne kažem šta cete dobiti” - rece Jusuf. “To je samo dio onoga cemu me naucio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet ne priznaje, i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne prilici da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali vecina ljudi nije zahvalna. O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemocni? Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali vecina ljudi ne zna. (Yusuf, 37-40)
Tokom svoga govora Jusuf, a. s., im je govorio i o prijašnjim pejgamberima, podsjetio ih da su svi oni bili na putu hak dina.
Pored toga, postavio je pitanja koja ce na razmišljanje navesti one kojima se obracao. Na primjer, pitanjem “ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemocni?” on ih je, u isto vrijeme, podsjetio i na to da je Allah, dž. š., Jedan i Svemocan. Time je nastojao osigurati i njihovo razmišljanje, a i strah od Allaha, dž. š.
  Na ovim staroegipatskim freskama se ilustrira san dvojice mladića, koji su bili u tamnici skupa sa Jusufom, a. s. Na gornjoj fresci se vidi mladić kako cijedi grožđe, a na donjoj mladić kome ptice jedu hljeb sa glave. |
Ovaj stil koji je koristio Jusuf, a. s., bitan je metod koji muslimani mogu koristiti prilikom objašnjavanja islama. Iskoristio je njihovo otvaranje teme, detaljno im iznio ono što je želio, a potom dao odgovor na njihova pitanja.
Medutim, kada je završio sa svojim izlaganjem, odgovaranjem na njihova pitanja, dao je komentar njihovih snova:
Ako se obrati pažnja na drugi ajet, uocit ce se da je Jusuf, a. s., opet nastupao veoma pametno. Nakon što je protumacio njihove snove, obratio se onome koji ce biti spašen i rekao mu da ga, kada izade vani, spomene svome gospodaru. Tako je oprobao pametan metod za izlazak iz tamnice. Medutim, Jusuf, a. s., je bio svjestan da je taj njegov poduhvat samo povod i da nece biti spašen ukoliko to Allah, dž. š., ne bude želio.O, drugovi moji u tamnici, jedan od vas ce gospodara svoga vinom pojiti, a drugi ce raspet biti, pa ce mu ptice glavu kljuvati. Ono što ste pitali samo to znaci!” A onome od njih dvojice za koga je znao da ce spašen biti rece: “Spomeni me gospodaru svome!” - ali šejtan ucini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine. (Yusuf, 41-42)
 Gravura koja prikazuje knjige i rad u vezi sa tumačenjem snova u tadašnjem Egiptu i Mezopotamiji |  Statua jednog od Jusufovih drugova iz tamnice |
 Jednom je tadašnji vladar zatražio komentar svoga sna. Zbog toga, on se obratio najpoznatijim prorocima i najučenijim ljudima u zemlji. Na ovoj slici je prikazan sastanak vladara sa tim ljudima. |
OBJELODANJENJE SPLETKI NACINJENIH JUSUFU, A. S.
Jusuf, a. s., je, kur’anskom formulacijom, još ‘‘nekoliko godina’’ ostao u tamnici. Medutim, jednog dana je vladar zatražio da mu se protumaci san koji je usnio. Zbog toga se obratio najpoznatijim prorocima i ucenjacima. Ali, svi oni su rekli da je to veoma zamršen san i nisu ga uspjeli protumaciti. Medutim, mladic koji je bio od Jusufovih drugova iz tamnice i koji se spasio, nakon izvjesnog vremena se sjetio Jusufa, a. s.: Kao što se vidi, dogadaji su se odvili na jedan neocekivani nacin, i tako je podsjeceno na Jusufa, a. s., koji je godinama bio zaboravljen u tamnici. Zapravo, u sudbini je bilo zapisano da ce se ovim povodom, nakon nekoliko godina, podsjetiti na Jusufa, a. s. Zbog toga su se dogadaji odvijali tim slijedom. Allah, dž. š., je Onaj koji je vladaru pokazao taj naizgled zamršeni san, koji je vladara nadahnuo da se zanima za komentar tog sna, koji nikome nije dopustio da ga uspjedne protumaciti i koji je mladica iz tamnice podsjetio na Jusufa, a. s. Allah, dž. š., je sve prethodno isplanirao i odredio u sudbini. Nastavak ovih dogadanja se na slijedeci nacin objašnjava u Kur’anu:I vladar rece: “Sanjao sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih. O velikaši, protumacite mi san moj ako snove znate tumaciti?” “Zbrkanih li snova!” - rekoše oni - “mi snove ne znamo tumaciti.” I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i rece: “Ja cu vam protumaciti san, samo me pošaljite!” (Yusuf, 43-45)
Nakon što njegov san nisu uspjeli odgonetnuti ni najpoznatiji proroci i najučeniji ljudi, onaj od Jusufovih drugova iz tamnice, koji se spasio, se sjetio Jusufa, a. s., te je svome gospodaru predložio da ode u tamnicu i porazgovara sa Jusufom, a. s. Ovaj događaj je ilustriran na gravuri i slici pored nje
Veoma je pozorno obracanje Jusufu, a. s., njegovog druga iz tamnice: “Jusufe, o prijatelju...” Iz ovog obracanja razumijemo da je Jusufov karakter vjernika i uzorni moral bio jednostavno uocljiv od strane drugih. Jusuf, a. s., je, kao i svi pejgamberi, imao ponašanje koje odaje povjerenje i koje ljudima uliva sigurnost. Jusufov drug iz tamnice mu je došao znajuci za ovu njegovu odliku, vidjevši u njemu iskrenost i povjerenje. Prilikom ovog susreta zatražio je od Jusufa, a. s., da mu izda fetvu o vladarevom snu. Što se tice Jusufa, a. s., on je san protumacio slijedecim rijecima:“Jusufe, o prijatelju, protumaci nam šta znaci: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali.” (Yusuf, 46)
Kada je saznao kako je Jusuf, a. s., protumacio njegov san, vladar ga je pozvao u svoju audijenciju. Kada je izaslanik, kojeg je vladar poslao sa ovim pozivom, došao kod Jusufa, a. s., umjesto da odmah prihvati poziv, on se ponovo opredijelio za veoma pametan nastup. Da bi se shvatilo kako nedužan leži u tamnici, da je žrtva klevete i da bi istina konacno izašla na vidjelo, izaslanika je poslao natrag vladaru sa odredenim pitanjima koja ce osigurati ponovno istraživanje i analizu. Upitao je za žene koje su porezale ruke, koje su, doista, bile svjedok Jusufove, a. s., nevinosti i nemoralnosti vezirove žene. Svaka od njih je bila svjedok prvog stepena, ali se prije nije nacinila situacija, odnosno sud na kome bi se tražilo njihovo svjedocenje. Iz tog razloga, Jusuf, a. s., je veoma dobro iskoristio ovu priliku. Ova situacija se na slijedeci nacin istice u Kur’anu:“Sijat cete sedam godina uzastopno” - rece - “pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što cete jesti, jer ce poslije toga doci sedam teških koje ce pojesti ono što ste za njih pripremili, ostat ce jedino ono malo što cete za sjetvu sacuvati. Zatim ce, poslije toga, doci godina u kojoj ce ljudima kiše u obilju biti i u kojoj ce cijediti.” (Yusuf, 47-49)
Na ove Jusufove, a. s., rijeci vladar je okupio žene i upitao ih za pozadinu slucaja:I vladar rece: “Dovedite mi ga!” I kad Jusufu izaslanik dode, on rece: “Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ‘Šta je s onim ženama koje su svoje ruke porezale - Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!’” (Yusuf, 50)
Tako je, makar i nakon nekoliko godina, istina izašla na vidjelo. Ispostavilo se da su žene spremile klopku za Jusufa, a. s., a da je, naspram njihovih nemorlanosti, on postupao krajnje cedno. A to što je, unatoc tome što je sasvim ocito da je nedužan, Jusuf, a. s., godine proveo u tamnici, nije nikakav gubitak ni nesreca. Svaki trenutak koji je on proživio planiran je od strane Allaha, dž. š., i taj plan sadrži veoma veliku milost i dobrotu. Biti u tamnici bilo je povod Jusufovog duhovnog odgoja, produbljivanja i sazrijevanja, a pokazivanjem uzornog ponašanja, približio se Allahu, dž. š. Slicne nedace i problemi, koje doživljava u toku dunjaluckog života, lijepa su nagrada za covjekov Ahiret. Allah, dž. š., Svojim robovima, koji naspram nevolja pokažu strpljivost, koji cak i u najtežim uvjetima budu zahvalni i zadovoljni Allahovim odredbama, obecava lijep život i zadovoljstvo na Ahiretu.“Šta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navracale?” - upita vladar. - “Bože sacuvaj!” - rekoše one - “mi o njemu ništa ružno ne znamo!” - “Sad ce isitina na vidjelo izaci” - rece upravnikova žena - “ja sam njega na grijeh navracala, on je istinu rekao. (Yusuf, 51)
San egipatskog vladara, kojeg je protumačio Jusuf, a. s., se na ovaj način komentira u različitim kršćanskim djelima.
I vladar reče: “Sanjao sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih. O velikaši, protumačite mi san moj ako snove znate tumačiti?”
(Yusuf, 43)
Štaviše, vrijeme koje je Jusuf, a. s., proveo u tamnici bilo je povodom za još jedan hajir; stanje u Misiru Allah, dž. š., je podesio na nacin pogodan za njegov dolazak na vlast.
  Slike egipatskih vladara tog perioda |
(*U prijevodima Kur’ana rahmetli B. Korkuta i dr. E. Karica navedene rijeci se prevedene kao rijeci prvog lica jednine ženskog roda. Prilikom rada na knjizi koristio sam nekoliko tuskih prijevoda, u kojima su, bezizuzetno, prevedene kao rijeci prvog lica jednine muškog roda, odnosno kao rijeci Jusufa, a. s. – op.prev.)(Jusuf je rekao:) ‘‘Isto tako neka on (vezir) zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerio jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih. Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je.” (Yusuf, 52-53)*
Moment koji ovdje privlaci pozornost je to što Jusuf, a. s., prisutne ponovo podsjeca na Allaha, dž. š. Rijecima da Allah, dž. š., ne da da se ostvare lukavstva podmuklih, on, zapravo, govori i to da je Allah, dž. š., Taj koji, u biti, ovaj slucaj iznosi na vidjelo. To je veoma bitna tacka, pošto se objelodanjenje klevete bacene na Jusufa, a. s., dogodilo Allahovim izunom. Vladar i ostali istinu su saznali u trenutku i na nacin kako je to Allah, dž. š., odredio. Odvija se sudbina koju je On odredio; preživljavanje ovih dogadaja je najhajirnije i najljepše.
Medutim, krajnje je bitno ono što je Jusuf, a. s., rekao u posljednjem od gore navedenih ajeta. Unatoc tome što je njegova pravicnost bila toliko ocita, što je bio izložen ocitoj kleveti, što je zbog toga niz godina proveo u tamnici i što je bio rob kojeg je, kad mu je data uloga pejgambera, Allah, dž. š., uzvisio nad ostalim, Jusuf, a. s., se ustegnuo od pravdanja svoje duše. Štaviše, uporedo sa time, on je saopcio i jednu veoma bitnu cinjenicu: “...duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje.” Ova je cinjenica koja od svih vjernika iziskuje da u svakom trenutku svog života budu oprezni, pošto svi insani posjeduju dušu i tokom svog života, u svakom trenutku prolaze kroz iskušenja od strane Allaha, dž. š. Ponekad se ljudska duša sukobljava sa njegovom savješcu i covjek podliježe nagovoru jednog od njih. Veoma brižljivo, vjernici slušaju svoju savjest koja poziva na Allahovo zadovoljstvo. Što se tice ostalih, oni žive pod jarmom svojih duša.
Ako vjernika obuzme nepromišljenost i ako poklekne pred svojom dušom, on se zbog toga mora pokajati i biti pažljiviji naspram zala duše, pošto, kao što je i Jusuf,a.s., rekao, duša stalno navraca na zlo.
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
