MOC I VLAST U RUKAMA JUSUFA, A. S.
Nakon što je vladar saznao za istinu, za Jusufa, a. s., pocinje jedan novi period. Svojim izaslanicima vladar nareduje da dovedu Jusufa, a. s. A kada je on došao, vladar mu povjerava jedan veoma bitan i prestižan položaj u svojoj sviti; nacinio ga je povjerljivim savjetnikom. Ovo pitanje se na slijedeci nacin prenosi u Kur’anu: Kao što je poznato, Jusuf, a. s., je u Misir ušao kao rob, potom je postao žrtva jedne krajnje ružne i loše klevete, kao što je ‘‘bacanje oka na cast tude žene’’, i bacen u tamnicu. Medutim, Allah, dž. š., je nacinio jednu promjenu, koja, posmatrajuci površno, izgleda nemoguca, i Jusufa, a. s., koji se nalazio u ovim teškim uvjetima, u jednom trenutku doveo u položaj covjeka koji ima udjela u vlasti Misira. U biti to, odnosno realizacija situacija koje naizgled djeluju kao nemoguce, predstavlja jedno Allahovo znanje i umjetnost. Kao što je i saopceno u Kur’anu: “Koliko su puta malobrojne cete, Allahovom voljom, nadjacale mnogobrojne cete!” (Al-Baqarah, 249), Allah, dž. š., kao fakat imana, vjernike izbavlja iz uvjeta koji izgledaju kao najteži i nerješivi i dovodi ih u stanje trijumfa nad nevjernicima. Jedina obaveza vjernika je da nikada ne posrcu u svojoj vjeri u Allahova obecanja i da se uvijek oslanjaju i uzdaju u Allaha, dž. š.I vladar rece: “Dovedite mi ga, uzet cu ga u svoju svitu” - i pošto porazgovara s njim, rece mu: “Ti ceš od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti.” “Postavi me” - rece - “da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista cuvaran i znan.” I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hocemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela cine. A nagrada na onome svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha cuvaju. (Yusuf, 54-57)
Postici moc i vlast, dominirati novcem i imetkom i imati kompetencije za njihovo trošenje krajnje su tacke do kojih mogu dospjeti ljudi koji vode život daleko od vjere. To je glavni cilj za koji oni vode borbu i za koji zalažu i svoje živote. Medutim, kao što se vidi, Allah, dž. š., Jusufa, a. s., izbavlja iz tamnice i daruje mu sve ove blagodati. Eto, isto tako je i mudrost to što Allah, dž. š., odmah nakon što je Jusufu dao moc, vlast i imetak, podsjeca na Ahiret.
 |
Prema staroegipatskim izvorima, onima koje su postavljali na čelo državne riznice, vladari su darivali prsten poput ovoga. Sasvim je moguće da je i Jusuf, a. s., nosio ovakav prsten koji simbolira moć i vlast. |
  Na ovim staroegipatskim slikama prikazan je sedmogodišnji period rodnosti, koji je prethodio sedmogodišnjem periodu suše. |
“Sijat ćete sedam godina uzastopno” - reče - “pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti, jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostat će jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati. Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti.” (Yusuf, 47-49) |
Kao što se saopcava u suri Al-Inširah, Allah, dž. š., obecava vjernicima da ce nakon svake nevolje stvoriti olakšicu. Što se tice života Jusufa, a. s., on je ispunjen primjerima toga. Cinjenice kao što su spašavanje iz bunara, davanje i odgoj od strane dobre familije i dolazak na celo državne blagajne nakon tamnice jasni su dokazi kako Allah, dž. š., nakon svake poteškoce i nevolje, stvara olakšice i ljepote.Ta, doista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! (Al-Inširah, 5-6)
U filmu koji govori o životu Jusufa, a. s., na ovaj način je prikazana žitnica prije suše i isto to područje u vrijeme same suše
Freska iz tog perioda koja prikazuje stanovništvo Egipta pogođeno glađu i sušom.
Na steroegipatskim natpisima, koji datiraju od 1700. do 1550. godine p.n.e., na detaljan se način opisuje sedmogodišnja nestašica iz perioda Jusufa, a. s.
JUSUFOV SUSRET SA BRACOM I NJEGOVA TAKTIKA
Tako je Jusuf, a. s., došao na celo državne blagajne Misira. Nakon izvjesnog vremena, radi trgovanja, njegova braca, koja su ga bacila u bunar, dolaze u Misir; izvedeni su pred njegovu audijenciju. Medutim, oni Jusufa nisu prepoznali. Što se tice Jusufa, a. s., on je njih odmah prepoznao i priredio im jedan krajnje pametan plan. Ponudio im je materijalnu korist i rekao da je on jedan gostoljubiv insan. Racunao je da ce ih se to dojmiti i da ce tako uraditi ono što on bude želio. A da je, radeci to, za cilj imao dospijevanje do mladeg brata, razumije se iz sljedecih ajeta:Kao što se vidi u ajetima, isticuci da je, povrh svega, i pravedan covjek, Jusuf, a. s., im je povecao želju u kontekstu onoga što su željeli. U tom svome planu bio je prilicno uspješan. Isticuci i da, ukoliko mu ne dovedu svoga brata, sa njima više nece trgovati niti se susretati, kod njih je pobudio zabrinutost da bi se mogli naci u nevolji.I dodoše braca Jusufova i udoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše. I kad ih namiri hranom potrebnom, rece: “Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vašim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne može biti bolje primam. Ako mi ga ne dovedete, necete više od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!” (Yusuf, 58-60)
  Zahvaljujući opreznoj upravi Jusufa, a. s., živežne namirnice su se dijelile za kapital. Ljudi su, radi trgovine, u grupama nadirali u Egipat. Ova trgovina je predstavljena na slici gore, a i na staroegipatskim freskama pored nje |
Kao što se vidi, ova Jusufova taktika je bila krajnje dobro smišljena, pošto, u slucaju da im na taj nacin nije ponuden materijalni interes i da nisu ucijenjeni odredenim uvjetima, oni bi se možda ponijeli opušteno i ne bi doveli brata. Ali, Jusuf, a. s., posao nije prepuštao njihovoj volji te je pripremio tako besprijekoran plan kome se nece moci suprotstaviti.“Pobrinut cemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista cemo tako postupiti” - rekoše oni. (Yusuf, 61)
 Braća Jusufova, a. s., koja su ga bacila u bunar, radi uzimanja namirnica, nakon mnogo godina pojavila su se pred Jusufom, a. s. |
Pouka koje vjernici trebaju izvuci iz ovih, jedne iza drugih preduzetih mjera predostrožnosti je i ta da se, prilikom pravljenja nekog dogovora sa ljudima nepovjerljive savjesti, slabe vjere i etike, trebaju preduzeti raznovrsne mjere koje ce, naspram mogucnosti njihovog kvarenja sporazuma, osigurati realizaciju dogovora. Neprepuštanje situacije suprotnoj strani, odnosno inicijativi ljudi slabog imana znak je vjernika.A Jusuf rece momcima svojim: “Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni ce ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet ce se vratiti.” (Yusuf, 62)
ZAHTJEVI JUSUFOVE BRACE OD OCA
Kao što je poznato, jedna od najbitnijih odlika nevjernika je da su veoma skloni materijalnome i da se povinjavaju pred svime i svakome ko ce im osigurati korist. Upravo, ni Jusufova, a. s., braca se nisu mogla usuditi na propuštanje materijalne prilike koja im se ukazala. Nakon napuštanja Misira, vratili su se pravo ocu i, obecanjem da ce ga doista cuvati, zatražili od njega brata: Medutim, njihov otac im ne vjeruje:I pošto se vratiše ocu svome, rekoše: “O oce naš, više nam nece hranu davati. Zato pošalji s nama brata našeg da bismo dobili hranu, a mi cemo ga zaista cuvati.” (Yusuf, 63)
Obratimo li pažnju, vidjet cemo da i Jakub, a i Jusuf, a. s., obicno svoje govore okoncavaju slavljenjem i velicanjem Allaha, dž. š. To je primjer da se, u svim prilikama i u svakom trenutku, vjernici trebaju sjecati Allaha, dž. š., i da Ga nikada ne smiju zaboraviti.“Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?” - rece on. “Ali, Allah je najbolji cuvar i On je najmilostiviji!” (Yusuf, 64)
Ali, Jusufova braca su posjedovala jednu veliku požudu za postizanjem materijalne dobiti. Iz tog razloga su uložili nesebicne napore kako bi udovoljili svog oca:
Zato što im nije vjerovao, otac je od njih tražio cvrsto obecanje da ce vratiti brata:A kad otvoriše tovare svoje i nadoše da su im vracene stvari njihove, oni rekoše: “O oce naš, šta možemo više poželjeti? Evo, vracene su nam stvari naše, i hranom cemo celjad našu namiriti, i brata našeg cemo cuvati, a i jedan kamilin tovar hrane cemo više dobiti; to je neznatan tovar.” (Yusuf, 65)
Veoma znacajnu mudrost predstavlja Jakubovo, a. s., podsjecanje da je Allah, dž. š., svjedok ove zakletve, a potom i isticanje da je Allaha, dž. š., ucinio jamcem. To nam pokazuje da je iziskivanje zakletve Allahovim imenom od ljudi slabog imana veoma efektan metod za njihovo usmjeravanje na hajir, jer, ako suprotna strana posjeduje imalo straha od Allaha, dž. š., pomislit ce na to i ponašati se pošteno.“Ja ga s vama necu poslati” - rece - “dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da cete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate.” I pošto mu se oni zakleše, on rece: “Allah je jamac za ono što smo utanacili! (Yusuf, 66)
Nakon što je od svoje djece uzeo cvrsto obecanje, Jakub, a. s., ih je podsjetio da budu oprezni i da u Misir udu na razlicite kapije:
Ovaj nasihat koji je Jakub, a. s., dao svojim sinovima, krajnje je bitan. U ovim ajetima se skrece pažnja na to da se svugdje i u svakom trenutku vjernici trebaju ponašati oprezno i da, proracunom mogucih opasnosti, trebaju poduzeti mjere opreza.“O, sinovi moji,” - rece onda - “ne ulazite na jednu kapiju, vec na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moc pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!” (Yusuf, 67)
Medutim, u isto vrijeme, Jakub, a. s., je, kao i obicno, nakon ovih rijeci ponovo podsjetio na bit svega. Rekao je da je Allah, dž. š., Taj koji odreduje, da je nemoguce promijeniti nešto što je On odredio i da se treba uzdati jedino u Njega. Ovo su veoma znacajna podsjecanja. Ovdje se u pravom smislu rijeci vidi poimanje istinskog oslanjanja na Allaha, dž. š., koje treba posjedovati vjernik. U narodu postoji pogrešno shvatanje sudbine i oslanjanja na Allaha, dž. š. Neki misle da se dogadaji dešavaju sa mjerama koje su sami preduzeli, da se sve rješava odredenim uzrocima. Poneki, pak, u svjetlu logike “inace, sasvim je odredeno šta ce se dogoditi, nema potrebe da mi preduzimamo bilo šta”, posjeduju jedno pogrešno poimanje oslanjanja na Allaha, dž. š. Medutim, oba ova pristupa su pogrešni. Insan je dužan da se u svim pozicijama ponaša oprezno, da prigrli svakojake povode, ali da ne zaboravlja da je ishod Allahova odredba. Mjere, naravno, ne utjecu ni na koji dogadaj, ali ih je, u cilju ibadeta, potrebno pedantno preduzeti.
Jakub, a. s., je bio jedan besprijekoran vjernik koji je bio svjestan ove tajne. Podsjecanje na Allaha, dž. š., u svim svojim govorima i razmišljanje o unutarnjoj strani dogadanja alameti su njegove bogobojaznosti. Da je Jakub, a. s., bio rob obdaren znanjem, Allah, dž. š., saopcava u slijedecem ajetu:
I kad udoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu poštedeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju je izvršio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naucili, ali vecina ljudi ne zna. (Yusuf, 68)
JUSUFOV SUSRET SA MLA–IM BRATOM
Jusufova braca su, ovaj put sa svojim mladim bratom, došla u Misir i još jednom izašla pred Jusufa, a. s. Tu je Jusuf mladeg brata odvojio od ostalih i otkrio mu svoj stvarni identitet:Iz Jusufovih rijeci se razumije da njegova braca cine nešto što ce ga ražalostiti i nanijeti mu nevolje. To je jedan drugi pokazatelj njihovog karaktera udaljenog od vjere.I kad izidoše pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i rece; “Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili.” (Yusuf, 69)
  Slike koje ilustriraju pronalazak izgubljene vladareve čaše u tovaru jednog od braće Jusufa, a. s. |
Prema zakonu Misira, Jusuf, a. s., svog brata nije mogao zadržati kod sebe, ali je uspio u tome zahvaljujuci svome planu. Prema planu, prvo je u vrecu svoga brata sakrio cašu, a potom im se jedan od njegovih ljudi obratio na nacin kako ce ih uvuci u psihologiju krivca i osigurati osjecaj potištenosti. Odmah potom je saopcio da je caša vladareva i da ce devinim tovarom hrane nagraditi onoga ko ju pronade. Tako je nacinjen osjecaj da se radi o velikom ekscesu, a preduzeo je još jedan korak kako bi onemogucio njihovo razumijevanje da je rijec o taktici.I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu cašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: “O, karavano, vi ste, doista, kradljivci!” Oni im pristupiše i upitaše: “Šta tražite?” “Tražimo vladarevu cašu” - odgovoriše. - “Ko je donese, dobit ce kamilin tovar hrane. Ja za to jamcim!” - Allaha nam”- rekoše oni - “vi znate da mi nismo došli ciniti nered na Zemlji, i mi nismo kradljivci.” “A kakva je kazna kradljivcu ako ne govorite istinu?” - upitaše. “Kazna je onome u cijem se tovaru nade - sam on” - odgovoriše. - “Eto tako mi kažnjavamo kradljivce.” I on poce s vrecama njihovim, prije vreca brata svoga, a onda izvadi cašu iz vrece brata svoga. - Mi poucismo Jusufa da tako varku izvede. - On po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hocemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji. (Yusuf, 70-76)
  U filmu o životu Jusufa, a. s., ovako se prikazuje trenutak kada se iz tovara njegovog brata pojavila vladareva čaša. U normalnim uvjetima Jusuf, a. s., svoga brata nije mogao zadržati kod sebe, ali je to uspio zahvaljujući pametno smišljenom planu. |
Nakon što se caša pojavila u vreci njihovog brata, ostala braca su se odmah pomirila sa situacijom; okrivili su brata za kradu, a, povrh svega, ponavljanjem prethodne klevete, nastojali su pod optužbom ostaviti Jusufa, a. s.:
Medutim, njegova braca su veoma dobro znala da njihov brat ne krade i da je veoma pošten insan. Prema kur’anskom moralu, vjernici, jedni prema drugima, gaje lijepo mišljenje i medusobno se štite od kleveta. A to što Jusufova braca nisu štitila mladeg brata i što su oklevetali Jusufa, pokazatelj je njihovog dvolicnog i prevarantskog karaktera.“Ako je on ukrao”- rekoše oni - “pa i prije je brat njegov krao!”... (Yusuf, 77)
Naspram ove situacije, Jusuf, a. s., je postupio krajnje smireno:
Jusufov ovdašnji stav primjer je i sa aspekta oslanjanja na Allaha, dž. š., a i sa apekta racionalizma. Kada cuju i najmanju rijec uperenu protiv njih, nevjernici se nerviraju, zapjene i emotivno reagiraju. Medutim, Jusuf, a. s., je sakrio svoje misli i nikako ih nije otkrio prisutnima.“... I Jusuf im ne rece ništa. “Vi ste u gorem položaju” - pomisli u sebi - “Allah dobro zna kako je bilo to o cemu govorite.” (Yusuf, 77)
Nastavak dogadaja se u ajetima iznosi na slijedeci nacin:
Ovdje se vidi da je jedan medu okrutnom Jusufovom bracom bio savjesniji u odnosu na druge. Slicna situacija se desila i prilikom Jusufovog bacanja u bunar i, dok su ga vecina brace htjela ubiti, jedan od njih je rekao: “Ako baš hocete nešto uciniti, onda Jusufa ne ubijte, vec ga na dno nekog bunara bacite, uzet ce ga kakva karavana” (Yusuf, 10). Možda je rijec o jednom te istom bratu. (Allah, dž. š., najbolje zna.) Struktura sa kojom se ovdje susrecemo je jedan zanimljivi ljudski karakter: karakter koji savjesno uvida da su pogreške grijesi koji se cine oko njega, ali koji se dovoljno ne suprotstavlja tome i koji je jedino u stanju iskazati jednu nedostatnu opoziciju. Ma koliko da je, u poredenju sa okrutnim i nesavjesnim ljudima, to jedan pozitivniji model, on, u poredenju sa karakterom istinskog vjernika, biva veoma falican i nedovoljan.“O, upravnice,” - rekoše oni - “on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti dobar covjek.” “Sacuvaj Bože,” - rece - “da uzmem nekog drugog do onoga u koga smo naš predmet našli! Tada bismo zaista bili nepravedni!” I kad izgubiše svaku nadu, odvojiše se u stranu da se posavjetuju. “Zar ne znate” - rece najstariji medu njima - “da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Necu napustiti ovu zemlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji.” (Yusuf, 78-80)
Naspram jednog ponašanja koje je u proturjecnosti sa Allahovom vjerom, okrutnosti i nesavjesnošcu, karakter vjernika iziskuje neodložno djelovanje i jednu djelotvornu borbu. Vjernik nikada ne posustaje, ne pada pod utjecaj vecinskih okrutnika iz svog okruženja, ne obuzima ga ‘‘psihologija mase’’ i beskompromisan je u kontekstu pravicnosti. Kada bi i svi oko njega skrenuli, on se ne odvaja sa Allahovog Puta.
Medusobni razgovori Jusufove brace se u nastavku kazivanja prenose na slijedeci nacin:
Obrati li se pažnja, vidjet ce se da su Jusufova braca povjerovala da je njihov brat doista ukrao. Medutim, kao što je i prije spomenuto, to njihovo mišljenje je veoma pogrešno. Trebali su znati da jedan vjernik to nikada nece pociniti, trebali bi imati pozitivno ubjedenje i misliti da je posrijedi izvjesni nesporazum. Jakub, a. s., je upravo na takav nacin manifestirao svoj vjernicki pristup. Apsolutno nije prihvatao mogucnost da je njegov sin pocinio kradu pošto je znao da je on vjernik i da se boji svoga Gospodara. Pored toga, zato što je znao da oni iskazuju jedan moral koji je daleko od vjere, ostalim sinovima on nije vjerovao, mislio je da je i to opet neka njihova spletka.Vratite se ocu svome pa recite: O, oce naš, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono što smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga što je bilo sudeno sacuvati. Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo došli. Mi zaista govorimo istinu!’ “Nije tako” - rece Jakub - “nego vam se duše na to polahkomiše, a meni lijepo strpljenje ostaje! Nadam se da ce mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je.” (Yusuf, 81-83)
Jakubovo, a. s., oslanjanje na Allaha, dž. š., u ovoj situaciji, takoder je jedan uzorni moral vjernika. Unatoc tome što je mislio da je u pitanju neka greška u kontekstu onoga što je zadesilo njegovog sina, da je posrijedi neka varka, on se usmjerio ka Allahu, dž. š., i mirno zatražio pomoc od Njega. Štaviše, ponovo je istakao da je ‘‘lijepo strpljenje’’ ono što njemu ostaje. Jakub, a. s., nikada nije gubio nadu. Nadao se cak da ce mu Allah, dž. š., uskoro vratiti i Jusufa i njegovog brata.
Osim toga, vjerovati da se u svakom dogadaju nalazi neki hajir jedna je od istaknutijih odlika mu’mina. Hajir postoji i u tome što su njegova braca povjerovala da je njihov mladi brat ukrao cašu. Tako su jednostavno bili ubijedeni u ostavljanje mladeg brata u Misiru, a Jusufu, a. s., nisu stvarali probleme.
Što se tice Jakuba, a. s., on je bio svjestan one tajne, odnosno da se sve stvara od strane Allaha, dž. š., i da je hajir za vjernike. Upravo, najpozornija tacka u ajetima je da dogadaje ne veže materijalnim uzrocima, da ne razmišlja površnom logikom uzrok-rezultat i da kategoricno zna da je sve pod kontrolom Allaha, dž. š. I ovaj primjer nam pokazuje da vjernici, bez obzira na sve i ma koliko uvjeti izgledali kao nemoguci, nikada ne smiju gubiti nadu u Allaha, dž. š. Uvijek, ispunjeni nadom, trebaju moliti Allaha, dž. š., za pomoc.
Medutim, Jakub, a. s., se nalazi u specificnoj situaciji. Unatoc tome što zna da je sve ono što ga zadesi stvoreno od strane Allaha, dž. š., on se nije mogao suzdržati od tuge za Jusufom i njegovim bratom. A to je jedno iskušenje za njega. Tako da su mu, u pogledu kur’anskih saopcenja, od tuge za Jusufom oci pobijeljele, odnosno oslijepio je. Što se tice njegovih sinova, oni ga upozoravaju rijecima da ce zbog tuge ‘‘teško oboljeti ili umrijeti’’:
U ovim ajetima se, takoder, upozorava na cinjenicu da tuga može prouzrokovati teška oboljenja. Upravo, u nizu kur’anskih ajeta Allah, dž. š., govori “Ne padajte u ocaj”, “Ne budite tužni”. Ukoliko se ne bude pridržavalo ovoj odredbi, negativne konotacije odmah postaju vidljive. Mimo psiholoških utjecaja, tuga izaziva i veoma negativne fiziške devijacije, kao što je modrenje podocnjaka, lice poprima jedno napregnuto stanje, bijeljenje kose, iznurenost tijela...I okrenu se od njih i rece: “O, Jusufe, tugo moja!” - a oci su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten. “Allaha nam,” - rekoše oni - “ti toliko spominješ Jusufa da ceš teško oboljeti ili umrijeti!” “Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate” - rece on. (Yusuf, 84-86)
U nastavku kazivanja govori se o tome kako je Jakub, a. s., otišao sinovima i zatražio da se raspitaju za Jusufa i njegovog brata:
Tacka na koju se ovdje skrece pažnja je cinjenica da je Jakub, a. s., bio siguran u to da je Jusuf, a. s., još živ. Jedan od razloga ove sigurnosti može biti jedno posebno znanje kojim je Allah, dž. š., obdario Jakuba, a. s. U pogledu kur’anskih saopcenja Svojim pejgamberima i odredenim ljudima Allah, dž. š., na ovaj nacin daje znanja kao što su izražena moc predosjecaja, vidovitost, mogucnost pravilnog prosudivanja situacije i mudrost. Zato, je potrebno potciniti se ovim, znanjem obdarenim, ljudima, vjerovati i povinovati im se.“O, sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Yusuf, 87)
Druga cinjenica koja se naglašava u navedenom ajetu je potreba da vjernici u svim okolnostima budu ispunjeni nadom. Jakub, a. s., nikada nije gubio nadu da ce pronaci Jusufa, a. s., i njegovog brata, a svojim sinovima je savjetovao da ne gube nadu u Allahovu milost. Gubiti nadu u Allahovu mislost duhovno je stanje nevjernika, a ne muslimana.
PREPOZNAVANJE JUSUFA, A. S.,OD STRANE BRACE
Ponovni susret Jakubovih, a. s., sinova sa Jusufom, a. s., na slijedeci se nacin saopcava u Kur’anu:Veoma je zanimljiv nastup Jusufove brace istaknut na kraju prethodnog ajeta. Nakon što traže da im Jusuf oprosti, oni spominju Allaha, dž. š., i podsjecaju na to da Allah, dž. š., nagraduje one koji sadaku dijele. To je, nesumnjivo, jedan od pokazatelja njihove dvolicnosti. Unatoc tome što vode jedan život kojim Allah, dž. š., nije zadovoljan i što svojim djelima zaboravljaju na Allaha, dž. š., oni spominju Allaha, dž. š., kada su u pitanju interesi. Diosta, da Allah, dž. š., voli one koji udjeljuju cinjenica je koja je saopcena u Kur’anu, i u to nema sumnje. Uza sve to, unatoc tomu što su oni ljudi koji zanemaruju Allahovo zadovoljstvo, oni spominju Allaha, dž. š., jedino kada je u pitanju interes i misle da ce tako uspjeti dojmiti ljude od kojih ocekuju interes.I kad oni izidoše pred Jusufa, rekoše: “O, upravnice, i nas i celjad našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagraduje one koji milostinju udjeljuju.” (Yusuf, 88)
U narednom ajetu Jusuf, a. s., je, naspram ovog zahtjeva za pomoci od njegove brace, bez ikakvog obracanja pažnje na njihove rijeci, aludirao na svoj identitet. Tako je osigurao da shvate o kome je rijec:
Što se tice Jusufa, a. s., on je braci dao slijedeci odgovor:“A znate li” - upita on - “šta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromišljeno uradili?” “A da ti nisi, uistinu, Jusuf?” - povikaše oni. - “Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, nece dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela cine.” “Allaha nam,” - rekoše oni - “Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgriješili.” (Yusuf, 89-91)Kao što se i razumije iz formulacija ajeta, Jusufova braca su u tom trenutku izvršili svojevrstan preracun onoga što su u prošlosti pocinili Jusufu, a. s., pokajali su se i priznali da su pogriješili. Ovdje se inzistira na jednoj veoma bitnoj cinjenici: opredjeljenje, odabir je posao koji pripada Allahu, dž. š. Ova cinjenica se u Kur’anu saopcava slijedecim ajetom: “Gospodar tvoj stvara šta hoce, i On odabira. Oni nemaju pravo birati...” (Al-Qasas, 68)
Slika koja ilustrira trenutak kada je Jusuf, a. s., braći otkrivao svoj identitet. Sjećajući se šta su mu u prošlosti učinili, njegova braća su priznali da su pogriješili i da se kaju zbog toga
Kao što se razumije iz prethodnog ajeta, unatoc tome što se nalazio na položaju da ih, ukoliko to želi, može kazniti ili ponijeti se loše prema njima, Jusuf, a. s., svoju bracu nije podvrgao nikakvoj istrazi i vec je rekao da ih ne kori. Štaviše, od Allaha, dž. š., je zatražio njihov oprost te ih podsjetio na to da je Allah, dž. š., najmilostiji od svih milosnih.“Ja vas sada necu koriti”, rece - “Allah ce vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!” (Yusuf, 92)
 Ikona koja predstavlja Jusufovu braću u trenutku iskazivanja kajanja zbog onoga što su počinili |
ZNANJE KOJE JE POSJEDOVAO JAKUB, A. S.
Nakon ovog svog govora, Jusuf, a. s., je dao braci košulju i rekao da je odnesu ocu: Kao što se vidi iz prethodnih ajeta, njegova porodica misli da, zbog svoje velike žudnje za sinom, Jakub, a. s., griješi. Postoji veoma mudra pouka koja ih je podsjetila na ovu pomisao: nije uvijek ispravno procjenjivanje dogadaja samo prema uzrocima i njihovom vanjskom izgledu. Allah, dž. š., u Kur’anu spominje djela koja se ponekad vrše posebno datim znanjem. Na primjer, o ovom pitanju se detaljno govori i iznose se o njemu primjeri u kazivanju o onome što su preživljavali Musa, a. s., i ucena osoba. (Radi detaljnijih podataka v. Musa, a. s., Harun Yahya, Bosancica-print, februar 2004) Allah, dž. š., je inace saopcio da je i Jakub, a. s., jedan ucen rob. Ponašanje koje je iskazivao zbog ovog svog znanja njegova porodica nije mogla shvatiti; pristupom jednim površin-skim uglom promatranja, mislili su da je on u zabludi.Ovu košulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on ce progledati, i svu celjad svoju mi dovedite!” I kada karavana napusti Misir, otac njihov rece: “Ja zbilja osjecam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio.” “Allaha nam,” - rekoše oni - “ti i sada kao i prije griješiš.” (Yusuf, 93-95)
Nakon što je dobio košulju, Jakub, a. s., je svoju porodicu podsjetio na znanje kojim ga je obdario Allah, dž. š.:
Kao što se vidi, obistinilo se ono što je Jusuf, a. s., prethodno rekao; kada je košulja stavljena na lice njegovog oca, nestalo je njegove bolesti i on je progledao. Njegov otac je ozdravio. Osim toga, obistinilo se i ono što je Jakub, a. s., rekao. Još prije je osjetio i vidio da ce vidjeti Jusufa. To je, nesumnjivo, jedan pokazatelj da su obojica bili robovi obdareni znanjem.A kad glasonoša radosne vijesti dode, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. “Zar vam ne rekoh - rece - “da ja znam od Allaha ono što vi ne znate.” (Yusuf, 96)
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
