Obratimo li pažnju, vidjet cemo da Jakub, a. s., nije odmah molio za oprost, vec da je to rekao u buducem vremenu (futuru). Zašto Jakub, a. s., nije odmah zamolio oprost za svoju djecu? Mudrost toga je možda to što je htio promatrati njihov stav i ponašanje nakon toga. Možda je htio vidjeti da li su oni doista odustali od svojih grijeha, izvjesno vrijeme promatrati njihovu iskrenost i prema tome donijeti svoj sud. Zbog toga, zajedno sa tim sudom, moguce je razumjeti da ce se pomoliti za njih. (Allah, dž. š., najbolje zna.)“O, oce naš,” - rekoše oni - “zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili.” “Zamolit cu Gospodara svoga da vam oprosti” - odgovori on - “jer On prašta i On je milostiv.” (Yusuf, 97-98)
Ali, kao što se i saopcava na kraju ajeta, Jakub, a. s., ih je podsjetio da Allah, dž. š., prašta i da je milostiv. To cini da bi se oni nadali Allahovom oprostu i da bi se okrenuli ka Njemu.
Dogadanja iz nastavka kazivanja se u Kur’anu isticu na slijedeci nacin:
Ono što je Jusuf, a. s., prvo uradio kada se susreo sa svojim roditeljima bilo je njihovo privijanje na grudi i podsjecanje da su na sigurnome. I iz ovog ajeta se razumije da je zagrljaj jedan lijep izraz iskrene ljubavi medu ljudima, a podsjecanje da su na sigurnom izraz je prefinjenog ponašanja, koje umiruje suprotnu stranu. Za ove ljude koji su došli sa daleka puta, koji su bili svjedoci raznih smicalica krajnje je umirujuce saznanje da se nalaze u sigurnom okruženju. Ovo je model ponašanja koga trebaju prihvatiti svi vjernici. Reci, zbog njihovog usmirivanja, musafiru, strancu ili onima koji se ugošcavaju da se nalaze na sigurnom ljepota je na koju se pažnja skrece i u Kur’anu.I kad izidoše pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i rece: “Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobodeni!” (Yusuf , 99)
Jusufovo, a. s., gostoprimstvo i prefinjenost nisu ograniceni samo na to. U Kur’anu se na slijedeci nacin saopcava pažnja koju je Jusuf, a. s., ukazivao svojim roditeljima:
To što je Jusuf, a. s., svoje roditelje podigao i posadio na prijestolje lijep je izraz ljubavi i poštovanja. Oni su bili stariji od njega, štaviše, njegov otac je, takoder, bio jedan pejgamber, kojeg je Allah, dž. š., ojacao znanjem. Naspram ovog Jusufovog gesta poštovanja i pažnje, oni su, takoder, iskazali jednu veoma lijepu poniznost. (U ajetu se kaže da su Jusufovi roditelji zbog njega nicice pali. To bi trebao biti izraz poštovanja, koji je u to vrijeme bio uobicajen. Ovo padanje nicice nema nikakvog znacenja poput “klanjanja”.)I on roditelje svoje podiže na prijestolje, a oni zbog njega nicice padoše... (Yusuf, 100)
Obratimo li pažnju, vidjet cemo da su, unatoc tome što su bili mnogo stariji od njega i što je on bio njihovo dijete, Jusufovi roditelji njemu uzvratili velikom skromnošcu. U slicnim okolnostima, medu neupucenim ljudima na scenu stupa oholost i obje strane se ustrucavaju od iskazivanja gesta srdacnosti i uvažavanja. U neupucenim zajednicama ljudi se narocito silno suprotstavljaju izrazu poštovanja kao što je naklon naspram nekoga ko je mladi od njih. Medutim, ovo ponašanje koje je pokazao Jusuf, a. s., i njegovi roditelji zasniva se na ljubavi, poštovanju i poniznosti. Ovo, u isto vrijeme, pokazuje i to kakva treba biti jedna vjernicka porodica.
U ovom okruženju Jusuf, a. s., je nacinio komentar svega onoga što je doživio u prošlosti i objelodanio Allahov plan, koji besprijekorno funkcionira:
Kao što je poznato, Jusuf, a. s., je u snu vidio kako mu se klanjaju jedanaest zvijezda, Sunce i Mjesec. Jedan komentar tog sna je i to da su mu njegovi roditelji iskazali poštovanje, da su, kao izraz svoje poniznosti, nicice pali, a narocito i to da su se, nakon niza godina, u svom bezizlaznom položaju i zbog položaja na kome se nalazio, pred njim pojavila njegova braca....Pa on rece: “O, oce moj, ovo je tumacenje moga sna nekadašnjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan izmedu mene i brace moje bio razdor posijao. Gospodar moj je doista milostiv onome kome On hoce, i On, doista, sva zna i mudar je! (Yusuf, 100)
Obrati li se pažnja, vidjet ce se da, iznoseci sve to, Jusuf, a. s., spominje Allaha, dž. š., hvali Ga, velica i saopcava da se sve ono što je do tada zadesilo njega i njegovu porodicu dogodilo prema jednom planu odredenom od strane Allaha, dž. š. Ovo je uzoran nacin razmišljanja i govora koje vjernik treba posjedovati.
Jedna odlika na koju se ovdje skrece pažnja je i ta da Jusuf, a. s., u svemu vidi pozitivnu stranu, da sve komentira hajrom. Na primjer, rekao je da mu je Allah, dž. š., ukazao dobrotu i izvukao ga iz tamnice. To je, u pravom smislu rijeci, razmišljanje vjernika; dokaz da na dogadanja gleda pozitivno i lijepim ocima. Jusuf, a. s., koristi stil koji otkriva da je on uvijek na Allahovoj strani i da je zadovoljan svime što Allah, dž. š., odredi; izbjegava svakojaki negativan stil i ponašanje koji bi mogli biti nedostatak u poštovanju prema Allahu, dž. š. Pokazatelj toga su i njegove rijeci da je Allah, dž. š. “doista milostiv onome kome On hoce, i On, doista, sve zna i mudar je”. Ova karakterna crta Jusufa, a. s., jedan je od najljepših uzora za sve vjernike.
ISKRENA DOVA JUSUFA, A. S.
Tokom cijele knjige govorili smo o tome kako je Jusuf, a. s., bio krajnje privržen Allahu, dž. š., da je on covjek koji je Allaha ucinio svojim zaštitnikom i koji je mnogo spominjao i zahvaljivao se Allahu, dž. š. Ovu cinjenicu moguce je vidjeti i u narednom ajetu, u rijecima koje je izgovorio Jusuf, a. s.: Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naucio me tumacenju nekih snova! O, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitinik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!” (Yusuf, 101)
Kao što se vidi, Jusuf, a. s., je bio svjestan da su mu sve njegove odlike (i materijalne mogucnosti, a i znanje i razum) date od strane Allaha, dž. š. Suprotno tome, nevjernici misle da su sve postigli svojom umiješnošcu, imaju visoko mišljenje o sebi i nezahvalni su na Allahovim blagodatima.Što se tice Jusufove dove saopcene u prethodnom ajetu, ona predstavlja drugi izraz njegove vjere i straha od Allaha, dž. š. Unatoc tome što je pejgamber odabran od strane Allaha, dž. š., on traži da umre kao musliman i da bude od onih koji su dobri. Nije siguran u svoju poziciju na Ahiretu. Iskreno se boji Allaha, dž. š., i moli se svjestan Njegove neophodnosti.
Upravo je to uzorno ponašanje i nacin razmišljanja koji treba posjedovati svaki vjernik. U velikoj zabludi su oni koji smatraju da su oni zaslužili Džennet, koji, isticuci da su od Allahu omiljenih robova, tvrde da ce sigurno biti spašeni na Ahiretu i koji, zbog te svoje oholosti, nipodaštavaju ostale. Nasuprot tome, istinski vjernik je onaj koji je uvijek pokoran naspram Allaha, dž. š., koji strahuje od gubljenja Allahovog zadovoljstva i koji je u poniznosti nastaloj iz svega toga.
Obaveza koja pripada svakom muslimanu je da, poput Jusufa, a. s., bude iskren, bogobojazan, skroman i vjernik koji se oslanja na Allaha, dž. š., i da iskreno moli Allaha, dž. š.: “Daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!”
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
